Mijenjati svijet glazbom

Među koncertima s najvećim odjekom u nas 2014. svakako je prvo gostovanje jednog ansambla slavnoga venezuelanskog sustava glazbenog školovanja El Sistema u ciklusu Lisinski subotom s cjelodnevnim događanjima (filmske projekcije, susreti, prezentacije, izložbe i radionice). Taj Dan El Sistema u Lisinskom sigurno će pamtiti zagrebačka publika, ali i petnaestero hrvatskih tinejdžera koji su uvježbali najbržu izvedbu završnoga dijela uvertire operi Wilhelm Tell Gioacchina Rossinija i uz bok svojih venezuelanskih kolega vršnjaka dosegnuli blaženstvo skupnoga muziciranja.

Venezuela danas plijeni ne samo orkestrima nego i spretnim temperamentnim dirigentima kao što je šef dirigent Simfonijskog orkestra mladih iz Caracasa Dietrich Paredes, koji je vodio ansambl u Lisinskom: „El Sistema je moj život. Temelji se na glazbi i na onome što je El Sistema zahvaljujući glazbi dao svakom od nas kao ljudima. Sve to ne bi bilo moguće bez jedne od najvažnijih osoba u povijesti Venezuele, maestra Abreua. Osobni razvoj koji smo ostvarili zahvaljujući glazbi zahtijeva odricanje, disciplinu i ustrajnost. Upravo se zato naš sustav mogao razvijati i postajati sve bolji, u svakom smislu, i glazbenom i ljudskom.“ Dobni raspon u orkestru je između 16 i 23 godine. Rade kao tim koji želi svaki put biti bolji i održati bolji koncert. Najstariji pomažu najmlađima, često i obrnuto, što je odlika učinkovita timskog rada s ljubavlju. „El Sistema je općenito zaslužan za širenje osjećaja solidarnosti u Venezueli, spremnosti da se pomogne kolegi bez obzira na dob, spol, različite razine znanja, svi pomažu jedni drugima“, zaključuje Paredes.

José Antonio Abreu osnovao je program glazbene pedagogije El Sistema 1975.

Maestro José Antonio Abreu, koji je 1975 osnovao program El Sistema rekao nam je: „Prije četrdeset smo godina u Venezueli imali tek nekoliko javnih glazbenih škola. Sada ih imamo mnoštvo, u cijeloj zemlji, u sve 24 pokrajine. Sve je puno orkestara, glazbenih škola te djece i mladih koji sviraju. Cijela je moja zemlja vidjela plodove naših napora i svaka je vlada to poštovala.“ Na naše pitanje što sve glazba može maestro je odgovorio protupitanjem: „ Što glazba ne može? Ukratko, glazba je svemoćna, ona je sažetak svemira, glasnik najuzvišenijih vrijednosti, najbliža je Bogu.“

Disati sa zajednicom

Njegove riječi potvrđuje nekoć najmlađa violinistica Simfonijskog orkestra mladih iz Caracasa, danas šesnaestogodišnja Estefania Tineo. Počela je jednostavno učiti note i ritam, a nakon dvije godine pedagozi su je usmjerili na neko gudačko glazbalo po želji. „Nisam znala ni za jedno, a kad sam ih vidjela, sva su mi izgledala isto, samo različite veličine, i nisam se mogla odlučiti“, kaže Estefania, koja je ugledala djevojku kojoj je tada bilo šesnaest godina, kao i njoj danas, koja je svirala violinu i djelovala tako elegantno, lijepo, a zvuk koji je proizvodila bio je tako divan da ju je osvojio. Poželjela je svirati kao ona. Nakon trogodišnjeg orkestralnog iskustva bila je spremna za audiciju za veći orkestar, kakav jest Simfonijski orkestar mladih iz Caracasa. Bilo joj je tek dvanaest godina, no odmah je naučila ono glavno: da je glazba može povezati sa svakim. „Netko može imati 80, vi samo 10, no ako svirate zajedno, glazba vas povezuje kao nijedna druga umjetnost.“ Gostovanje u Zagrebu za nju i njezine kolege mješavina je uzbuđenja i straha jer znaju da je europska publika zahtjevnija i stroža. Pred njom treba uvijek besprijekorno svirati jer dobro poznaje glazbu klasičnog repertoara. „To donekle plaši, ali taj vas strah istodobno ispunja adrenalinom kad stupite na podij puni energije i kažete sebi: Svirat ćemo pred svim tim ljudima i proslaviti El Sistema!“, završava Estefania svoje dojmove uoči nastupa u Lisinskom.

Violinistica Marlen Larez (23), koja istodobno uz Muzičku akademiju studira i Kulturni menadžment u Caracasu, priznaje da u orkestru zaista naporno rade premda ih polovica studira fakultete koji nisu glazbeni. I jedan od mentora u orkestru, profesor flaute i voditelj drvenih puhača Javier Montilla, naglašava važnost rada, reda i discipline. Orkestar vježba po nekoliko sati dnevno, pokus traje šest do sedam sati, sa stankama i s odmorom. Sve se odvija u timskom radu s profesorima, a ne samo s dirigentom na tradicionalni način.

Eduardo Méndez, izvršni direktor središnjeg El Sistema u Venezueli, uz maestra Abreua najviše je rangiran predstavnik sustava, koji je također pratio prvi posjet Hrvatskoj. Upitan za godine razvoja sustava, objašnjava da je maestro Abreu okupio učenike i studente glazbenih škola i konzervatorija, pozvao ih na pokuse, potaknuo ih da utemelje novi orkestar sastavljen samo od Venezuelaca. U ono doba u malo orkestara koliko ih je bilo većinom su svirali stranci jer općenito nije bilo povjerenja u venezuelanske glazbenike da mogu s razumijevanjem izvoditi glazbu zapadnoeuropskoga podrijetla. On je u različitim gradovima utemeljio male orkestre da bi svi glazbenici imali gdje svirati. Maestro Abreu istaknuta je društvena osoba i političar koji ima vještinu i moć uvjeravanja. Njegova je prva struka ekonomija i najprije je radio u Ministarstvu planiranja pa je imao pristup ljudima kojima je mogao pokazati funkcioniranje El Sistema. Pokazivao im je rezultate, dovodio ih na koncerte pa je El Sistema dobio potporu. Novčana potpora nije odmah bila velika, s godinama je rasla, i danas je to veliki venezuelanski pothvat, tvrtka pod izravnim pokroviteljstvom Ureda predsjednika države.

Etički aspekt glazbene kulture

Izložba fotografija s prošlogodišnjega predstavljanja El Sistema u Salzburgu gostovala je zajedno s orkestrom u dvorani Lisinski i mogla se pogledati mjesec dana nakon otvaranja. Otvorio ju je veleposlanik Venezuele za Slovačku i Hrvatsku sa sjedištem u Beču Ali De Jesus Uzcategui Duque. On pripada naraštaju prije El Sistema, koja se razvijala potkraj sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina, a u punom jeku zaživjela tijekom vladavine predsjednika Huga Cháveza (1998–2013). Kako kaže, zahvaljujući maestru Abreuu, uočava se važnost glazbe ne samo za duhovni nego i za osobni razvoj pojedinca: „Glazba svakomu omogućuje pozitivnije gledanje na budućnost te smo uz nju bolje pripremljeni za suočavanje s nedaćama koje nas sve očekuju u životu. Pritom je vrlo važan etički i moralni aspekt glazbene kulture.“

Bila je to prigoda i za okupljanje predstavnika skupštine El Sistema Europe, koja je došla izraziti dobrodošlicu novoj članici, Hrvatskoj, i njezinoj udruzi Sustav orkestara djece i omladine (SO-DO).

Inicijatorica i zastupnica El Sistema Hrvatska Carmen Hiti pokrenula je priču prije dvije, tri godine s malom skupinom entuzijasta. „Borili smo se s vjetrenjačama i kucali na mnoga vrata da predstavimo projekt na visokoj razini, no nismo dospjeli nikamo“, kaže rezignirano. No igrom slučaja nakon priloga na Hrvatskoj televiziji o njihovoj radionici u SOS dječjem selu Lekenik, gdje s djecom muziciraju bez instrumenata s papirnatim violinama i tehnikama body-ritma, javili su se zainteresirani glazbeni pedagozi iz Istre. U kratkom je roku održana radionica u Puli uz izdašnu potporu Istarske županije i grada Pule za smještaj i hranu za polaznike iz ostalih dijelova Hrvatske. Uspjeli su preko noći u orkestar okupiti osamdesetak malih glazbenika, koji već idu u glazbene škole i znaju svirati. U četiri dana ostvarili su sve ono što je bit El Sistema. Njezin je najbliži suradnik predsjednik udruge SO-DO Ricardo Luque, koji je i sam plod El Sistema: „Sjećam se kako nam se ispočetka činilo suludim ono što je govorio maestro Abreu: Djeco, ajmo vježbati jer time možemo promijeniti svijet!“ Luque želi da se nakon Pule radionice održe i u Vukovaru, Dubrovniku, Splitu i drugdje. Pulskoj se priči pridružila i najnovija zagrebačka: u utorak, 9. prosinca, mladi su polaznici zagrebačkih glazbenih škola nastupili u orkestru kao gosti koncerta Kvarteta Rucner u zagrebačkom Državnom arhivu. Nadamo se da je to tek početak širenja te plemenite ideje u našoj zemlji.